Nedjelja je, kasna večer, zatvaraju se posljednje knjižare i dućani, a velegrad tek počinje da živi. Niz Terazije, na svakih nekoliko koraka, osvijetljeni plakati na kojima, kao usred bijela dana, blistaju slike osunčanog Dubrovnika, mora ili dalmatinske morske uvale, i natpisi: “Kad srce kaže leto, kaže Jadran” i “Tako lepa, tako blizu”.
Beograd je oblijepljen tisućama takvih plakata, u različitim veličinama i na različitim mjestima, kao da ga je neki šašavi konceptualni umjetnik želio podsjetiti na njegovu prošlost, na to da je jednom davno bio glavni grad svoj toj ljepoti i da mladost i sjećanja mogu izgledati tako čarobno, premda čovjek zna da je bilo i ružno i grubo i naopako, ali toga se više ne sjeća.
Doista, iz beogradske perspektive, iz perspektive toga najvećeg južnoslavenskog grada i autentične kulturne prijestolnice Balkana, zajednička je prošlost tako lepa i tako blizu.
Doista, generacijama koje su prevalile tridesetu kad srce kaže leto, kaže Jadran. To je, kažem, prošlost, to je nostalgija, od koje se ni u Beogradu ne može živjeti, ali se njome može s vremena na vrijeme umiti sivilo naših dana.
Međutim, nije ugodno znati da je tim plakatima Beograd i Srbiju oblijepila Hrvatska turistička zajednica, koja je, nakon što je postala izvjesna propast turističke sezone, u goste pozvala Srbe.
Naime, čovjek u usputnim razgovorima, pa i u novinskim i televizijskim intervjuima, dobiva stalnu i neotklonjivu potrebu da se ograđuje od te kampanje, da objašnjava ljudima kako iza nje ne stoje ni dobre namjere, ni ponuđeno gostoprimstvo, nego goli materijalni interes, u kojem nema skrupula, a još manje šarma.
Oni bi, naime, bili zadovoljni da Srbi masovno uplate turističke aranžmane na Jadranu, ali da ne doputuju.
Ako, pak, dođu, lako im se može dogoditi da im izbuše gume na autu ili razbiju stakla na autobusu - kao onim nesretnicima na dan izbora u Benkovcu - a Hrvatska će televizija taj događaj popratiti krajnje blagonaklono prema razbijačima - baš kao neki dan u Benkovcu - dok policija nikada neće uhititi počinitelje.
Zar vam doista treba takvo ljetovanje, pa makar i na Jadranu, pa makar i u vlastitoj mladosti i prošlosti, govorio sam, nimalo domoljubno, svojim beogradskim prijateljima i poznanicima, a oni su odgovarali da su lani već bili na Hvaru ili u Dubrovniku i da im je bilo super, samo što su pazili da prije svakog e ubace ij.
I onda bih ih još podsjetio da su, samo prije nekoliko mjeseci, tjednima nakon ubojstva Ive Pukanića, pojedini hrvatski mediji i političari zahtijevali od Ive Sanadera da uvede vize za građane Srbije, jer će nas Srbi inače jednog po jednog pobiti.
I tako, dok se šećući Beogradom čovjek pokušava nekako osloboditi toga loše sročenog i dozlaboga nešarmantnog marketinga HTZ-a i cijele Hrvatske, naletjet će na nešto što će ga utješiti, na Slovence. Naime, nakon što su vidjeli da su Hrvati preplavili Srbiju Dubrovnikom, baš kao da ga nude na još jedno bombardiranje, makar i u čarter aranžmanu, iz domaćih topova i minobacača, Slovenci su krenuli lijepiti kontra plakate.
Na fotografiji je Portorož, a slogan je: “Najbliže evropsko more, prijatelji”. Što jest jest, nešto tako glupavo ne bi smislili ni Matica hrvatska i Thompsonološki institut HAZU, zajedno. Biva, na hrvatskim je obalama azijsko more, kao i na grčkim, uostalom, koje su dobrome dijelu Srbije bliže od Izole i Portoroža.
Ali na stranu i to, slovenski slogan, nabrzinu smišljen da bi se nekako ojadilo Hrvate, zvuči kao bračna ponuda iz kakvoga sumnjivog seksi magazina, ili kao da Joseph Fritzl traži ženu da je pazi kao rođeno dijete.
Slovenci bi Srbima da budu prijatelji, ali samo zato što bi Hrvati od Srba sve, samo ne prijateljstvo.
Svoje more oni nuđaju po Beogradu kao europsko, čime naravno ne kane reklamirati europsku uljudbu svojih lignji i muzgavaca, nego Srbe kane podsjetiti na to da su i dalje odlučni u tome da Hrvatima ne daju ni da priđu Europskoj Uniji.
A Srbe, sude Slovenci, zanima jedino to da Hrvatima ne krene bolje u životu. Eto, to je sav smisao slovenske turističke propagande prema Srbiji.
Beograd je, dočim, u tim balkanskim mrakovima lijep grad: “On ima čudesnu moć da svetlom ispuni noć, belinom osmeha svog razgoni tugu.” Ovoga ljeta, kad plakati izblijede na suncu i kiša ih opere sa zidova, odlazit će u Beograd oni koji imaju razloga. A u isto će vrijeme na more, na Jadran, tajno dolaziti oni koji vole to more. I koji vole svoju prošlost, i Hrvatsku svi su me ostavili,zena,drugovi,bio sam na dnu,jedini izlaz sam nasao u igli... ...sad heklam i bas mi je fino!
Za one koji izgustiraju (ili koji se ne stide da priznaju da su seljaci)sva ta silna odmaralista koja nude sve,pocev od saune,raznoraznih turskih kupatila,terena za golf,bazena sa sankom u sredini gdje vas sluze prelijepe kelnerice u bikiniju-turizam u rodnom selu moze biti jako atraktivan. Osim povratka "zavicajnim stazama i bogazima"ima tu mnogo toga da se ponudi. Za one koji vole saunu,to skoro svaki domacin u nasoj MZ moze ponuditi,rekreativno ubacivanje sijena u tavan nekih pola sata,efekat je isti kao i u pravoj sauni. Ljubitelji ekoloske hrane bice odusevljeni sirokom ponudom,ruckom pod sljivom,uz obilje kajmaka,zdravim mesom bez hormona i sl. Za one koji vole teretane ili pate od viska kilograma,domacin ce velikodusno ponuditi relaksaciju uz kosidbu,u ugodnom ambijentu zavicajnih brezuljaka uz miris lipa,bagrema,zrelih vocaka... Poslije rada mozete se ohladiti vodom sa mnogih izvora. Rijeka Bosna je raj za pecaroshe,Trebava ima idealne uslove za lov,izuzetno atraktivnu lovacku kucu nadohvat Duge Njive koja je postala pravo hodocasce za nas na "privremenom radu" u evropskim ili prekookeanskim prostorima. Sef Stevo ima siroku ponudu,od ljekovitih trava,prvoklasnog meda i saca,prave domace rakije do nadaleko cuvenog trebavskog prsuta koji je njegov autentican brend. I sto je najvaznije,ono sto ne nude mondenska ljetovalista,domacin ce vam za uspomenu spremiti lonac kajmaka,suvi sir,flasu rakije. Suveniri znaju da potpuno isprazne dzepove na kraju ljetovanja-(necemo valjda kuci a da komsije neznaju gdje smo bili)-na selu su besplatni.Jos ako imate malo maste mozete napraviti predivne brezove metle sa kojima cete sigurno odusevite Svajcarce,Nijemce ,Talijane,Amere. A o bogatoj domacoj radinosti da i ne govorimo,ima tu raznih cilima,ponjava,mlinova za kafu,narodnih nosnji.... Nekako mi ovo izgleda privlacnije od Turske,Egipta i ostalih popularnih odredista. Sretan put i vozite desnom stranom.
